Isus poziva srebroljupce

Mk 2,13-17; Lk 5,27-32

Pripremio: fra Ivan Šarčević

Subota, 8. listopada 2011.

U crkvi svetoga Luja IX. ili Luja Francuskoga u Rimu, crkvi ponosu Francuza, slikar Caravaggio (1599/1600) naslikao je tri slike o svetom Mateju Evanđelistu. Jedna predstavlja Matejev poziv, druga njegovo nadahnuće za sastavljanje evanđelja o Isusu Kristu a treća Matejevo mučeništvo.

Slika izabranja, Matejeva poziva, jedna je o od najpoznatijih Caravaggiovih slika. Carinik Levi sjedi za stolom u carinarnici i s drugim kolegama razdjeljuje namaknuti novac od carinjenja. Levi, naime, dolazi iz Kafaranuma, pograničnoga grada između Galileje i Sirije, u kojem je bila granična carina i carinarnica. Poznato je da su carinici uz bludnice bili najozloglašeniji javni grešnici Isusova vremena jer su bili prevaranti i služili se kriminalnim rabotama.

I Caravaggio prikazuje kako se Matej, iznenađen kao i drugi nenadanom posjetom, okrenuo prema dvojici ljudi koji ulaze u carinarnicu u nezgodno vrijeme. U desnom pak dijelu slike su ta dvojica stranaca, Isus i njegov učenik Petar. Petar je u prvom planu. Iza njega je Isus s jasno umjerenim pogledom i desnom rukom koja slijedi svjetlo pokazuje na Mateja. Matej, pak, osvijetljen u tamnoj carinarnici, kažiprstom lijeve ruke ukazuje na sebe i pita Isusa, zar ja, zar mene pozivaš. U evanđelju stoji kako mu Isus samo veli: Hajde za mnom!

Izbor carinika Levija, sina Alefejeva, kasnije prozvana Mateja jedna je od iznimnih evanđeoskih zgoda. Taj u prijevarama i srebroljublju ogrezli državni službenik, sklon makinacijama s vlastima i zloupotrebi položaja, odaziva se Isusu. Vodi ga čak svojoj kući, ugošćava ga, što onda izaziva buru osuda pravovjernih. Isus je na to opet izričit: „Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike.“ Matej postaje jedan od dvanaestorice Isusovih učenika i njegov vjerni nasljedovatelj.

Poznata zgoda, poznate riječi. I danas ima što većih što manjih carinika, što javnih što skrivenih srebroljubaca. I danas ima Levija koji se, u blizini oltara i svećenika, lažno prikazuju kao obraćenici, nikada ne postaju Mateji nego ostaju ili postaju Jude, srebroljupci čitava života. No, i danas ima onih koji su se obratili, ostavili zgrtanje novca i svoj novac podijelili drugima. Ima onih kojima sama crkva i svećenici priječe da se obrate kako je i Caravaggio prikazo Petra, simbol Crkve, kako s rukom čuđenja i suzdržanoga negodovanja i sam pita Isusa: Pa zar baš njega izabireš?

S novcem je čovjek uvijek u napasti i opasnosti. Ničemu se toliko ne može robovati. Čak se može i Isusa i njegovo evanđelje tržiti, unovčiti i zarađivati na njima. Ipak, kako god bilo, možda i ne primjećujemo da već danas, sada, baš sada, Isus ulazi u našu carinarnicu; svjetlo njegove ruke pada na nas, zove nas, baš mene, da pođem za njim. Zar nije vrijeme da to primijetimo, da odlijepimo svoje ruke od novca, da ugostimo Isusa usprkos protivljenju mnogih i u crkvi i izvan nje, i da krenemo novim, slobodnim putom, oslobođeni pohlepe za novcem i osjetljivi za nevolje potrebitih.